Ivanin odnos prema književnosti i čitanju u adolescentsko doba vrlo je zanimljiv. U Ivaninom dnevniku kao njezini najdraži književnici navedeni su Aleksandar Sergejevič Puškin, Alphonse de Lamartine, Victor Hugo i Lav Nikolajevič Tolstoj.

Od domaćih autora navodi Petra Preradovića i njegovu poeziju, Ksavera Šandora Gjalskog i njegove „Biedne ljude“, koje je u dnevniku čak i književno-kritički pokušala prikazati, te Augusta Harambašića i njihov susret na promenadi.

Također spominje „lijepe knjige“, romane kao što su „La semaine des quatre jeudis“ francuskoga pisca Alberica Seconda kojeg je čitala na francuskom jeziku.

Naime, Vladimir Mažuranić svojoj je djeci u ljetnikovcu u Hališću rado čitao romane Julesa Vernea, što je očito imalo utjecaj na Ivanu i ljubav prema francuskoj književnosti. Ivana je s francuskog jezika prevela roman Sophie la Comtesse de Segur - Memories d'un ane, kojeg je naslovila Uspomene osla Cadichina, a taj isti rukopis čuva se u Ostavštini Ivane Brlić-Mažuranić u Arhivu Zavoda za povijest hrvatskog kazališta, književnosti i glazbe HAZU. Osim cjelovitih romana, prevodila je i druge tekstove.

O Ivaninim omiljenim književnicima dosta otkriva i to što je za mišljenje, prije prve nominacije za Nobelovu nagradu, u vezi Priča iz davnine, pitala pisce kao što su Rudyard Kipling, Selma Lagerlöf i Rabindranath Tagore za koje je rekla da su to „jedina tri živuća pisca do kojih drži“.