Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti odigrala je veliku ulogu u nominacijama Ivane Brlić-Mažuranić za Nobelovu nagradu. Onovremeni su predsjednici JAZU-a, Gavro Manojlović (od 1924. do 1933.) i njegov nasljednik Albert Bazala (od 1933. do 1941.) komunicirali sa Švedskom akademijom tj. Ivanu predlagali za dobitnicu nagrade. Vjerujemo kako su i nominacijske studije, za pisanje kojih je svakako trebalo dobrano proučiti Ivanin književni rad, a posebno Priče iz davnine, barem djelomično utjecale na Ivanino primanje u članstvo Akademije.
Do istoga je došlo u svibnju 1937. godine, nešto više od godinu dana prije autoričine tragične smrti. Ipak, zbog onovremenih patrijarhalnih strujanja, kao što je poznato, Ivana je primljena kao dopisna članica. Činjenica da je jedan od glavnih predmeta rasprave na sjednicama akademije bio Ivanin spol dovoljno govori o ovome. Zbog podatka da je ona prva žena primljena u tu instituciju, i to dopisno članstvo možemo promatrati kao veliku stvar za društveno priznanje žena, ali i kao dokaz kvalitete njezina književnog rada.
Onovremeni član Umjetničkog razreda akademije, Milivoj Dežman, dobio je zadatak predložiti tri nova kandidata za članstvo. Napokon, Dežman sredinom siječnja 1935. godine predaje prijedlog za nove članove Umjetničkog razreda JAZU. Osim Ivane, na popisu su se nalazili Janko Leskovar, Branimir Livadić i Mihovil Nikolić. O Ivaninom članstvu Dežman je bio pomalo skeptičan, no samo zbog već ranije navedenih razmišljanja o položaju žena u društvu koja su tada bila dominantna. Dežman je svjestan kako je Ivana autonomna pojava u hrvatskoj književnosti onoga vremena te da je prijevodima i međunarodnim priznanjima Priča iz davnine zadužila domovinu. Dopisno bi članstvo u akademiji, prema njegovim riječima, bila primjerena nagrada za njezin književni rad.
Umjetnički je razred akademije na sjednici 15. siječnja 1935. usvojio Dežmanov prijedlog da se za dopisne članove prime Janko Leskovar i Branimir Livadić. Prijedlog za primanje Ivane Brlić-Mažuranić tajnim je glasovanjem odbijen. Isto nije pokolebalo Milivoja Dežmana te je nakon dvije godine Umjetničkom razredu ponovio prijedlog, koji je ovoga puta bio opsežniji i pomnije sastavljen. Početkom 1937. jednoglasno je zaključeno da se Ivana Brlić-Mažuranić predlaže za dopisnog člana. Akademijina Glavna skupština bez rasprave je 8. svibnja prihvatila prijedlog novih članova, među kojima se nalazila i Ivana. Pet dana kasnije nazočila je Svečanoj sjednici.
Naravno da je ova vijest izazvala veliku pažnju javnosti. Dopisno je članstvo Ivane Brlić-Mažuranić u JAZU primjereno shvaćeno kao čast za autoricu i Akademiju te kao veliki korak naprijed za položaj žena u društvu.
Izvor: Dubravka Zima, Praksa svijeta