Svoja privatna pisma, dnevničke zapise, bilješke i nacrte nekih književnih tekstova Ivana Brlić-Mažuranić ostavila je u rukopisu ili rasute u časopisima.

Dio njezinog života koji je malo poznat je i povezanost s varaždinskim krajem posebice vinogradom Halič o čemu je u članku Jaga-baba na Haliču – pronađeni rukopis Ivane Brlić-Mažuranić pisala Andrijana Kos-Lajtman. Taj kraj lijepe naše također je poslužio Ivani kao književna inspiracija. Ivanina je obitelj tamo često ljetovala jer iz tog kraja potječe Ivanina majka Henrietta. Sama se je Ivana u svojoj Autobiografiji osvrnula na uspomene i važnost koju je za nju imao varaždinski kraj:  Pa ipak je jedino ono vrijeme što sam ga provađala na ljetovanju (u Varaždinskom brijegu, na idiličnom krasnom zaselku, baštini moje majke) ostavilo trajnu uspomenu u meni. Ono tako reći spaja za mene sve ono što mladošću nazivam. − Osobita tjelesna snaga i zdravlje, ljubav k svakom tjelesnom gibanju i vještini, te ambicija koju sam sama u svojim očima stavljala u izvedbu tih tjelesnih vježba, činila mi je boravak u slobodi one čiste naravi nenaplativim. U drugu ruku pak djelovao je na moju maštu toliko čas i ljupkost onoga predjela da sam često, pošav kojim zamašnijim sportskim pothvatom u one bregove, ostajala na pol puta, u kojem prisjenku bilježeći u moju nikad neostavljenu pjesničku riznicu i zamisliv se još mnogo dalje negoli je moje umijeće na papir staviti znalo.

Osim uspomena koje Ivana spominje u Autobiografiji, u njezinoj ostavštini pronađen je i rukopis nedovršene pripovijesti Jaga-baba na Haliču.

Andrijana Kos-Lajtman ističe kako je tekst ostao u rukopisu, obuhvaća dva poglavlja od kojih je prvo tiskano u Zagorskom kolendaru 1960. Unatoč objavljivanju toga dijela, pripovijest je ostala nezamijećena u znanstvenoj i stručnoj javnosti, a koliko nam je poznato nije nigdje ponovno objavljena. Rukopis je prvotno bio pohranjen u Arhivu obitelji Brlić, no tamo nije ostao stalno, o čemu svjedoči napomena o posuđivanju teksta sinu Ivi 1958. i druga, zapisana neposredno ispod prve, o tome da nije vraćen. Pronađen je tek nedavno, u travnju 2012., u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Iako je tekst fragmentaran, višestruko je zanimljiv, ne samo poetičkim obilježjima, nego i nizom drugih važnih pitanja koja otvara. Prije svega, aktualizira problematiku autoričine usmjerenosti na teme slavenske mitologije, kao i intenzitet autoričine osobne veze sa živopisnim zagorskim krajem te njegovom prirodnom i folklornom baštinom.

Izvor: Kos-Lajtman, A.: Jaga-baba na Haliču – pronađeni rukopis Ivane Brlić-Mažuranić, Libri & Liberi, str. 29-50, 2013., https://hrcak.srce.hr/file/166322.