Nije rijetko da književnici inspiraciju za pisanje uzimaju iz života, vlastitoga ili tuđega. Ivana u tome nije bila iznimka. Ivana je i sama navela kako je počela pisati kada su njena djeca došla u dob u kojoj su poželjela čitati. Njena su djela, dakle, nastala kao odgovor na njihove čitateljske potrebe. Iz toga vidimo osjećaj majčinske dužnosti koji je kod nje bio vrlo izražen te je mnogo vremena posvetila svojoj djeci, za koju je stvarala. U ovomjesečnom ćemo se tekstu pozabaviti konkretnim stvarnim događajima koji su Ivanu potaknuli na stvaranje nekih od njezinih najpoznatijih likova.
Šegrt Hlapić jedan je od najpoznatijih dječjih likova u povijest hrvatske književnosti. Vjerujemo kako svi znate da je Hlapić bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga i dobar kao sunce. Ipak, postoji zgoda iz Ivanina života koja je vjerojatno posljedično utjecala i na nastanak ovih riječi. Ideje o dramatizaciji romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića sežu još u 1925. godinu. Ipak, dramatizacija Šest koraka šegrta Hlapića dovršena je tek pet godina kasnije. Godine 1934. Ivana je, povodom kazališne premijere dramatizacije u zagrebačkom Narodnom kazalištu, u časopisu Komedija objavila zapis O postanku Šegrta Hlapića. U navedenom zapisu spominje postolarskog šegrta na kojeg je slučajno naišla na brodskom sajmu. Šegrt je na nju ostavio pozitivan utjecaj, ponajprije svojom veselošću i vedrinom. Susrela ga je još jednom i to u vinogradu, a tada je bio sa svojim dobroćudnim gazdom koji je naoko bio strog i mrk. Taj se drugi susret odvio usred olujne noći kada su dječak i njegov gazda došli u potrazi za izgubljenom mačkom. Ivana je doznala da je dječak bio siroče, a da je gazdina vanjština zapravo bila u suprotnosti s njegovim srcem te da se ispod nje krila briga za dječaka.
Uz navedeni roman, zasigurno najpoznatije je Ivanino djelo bajka Šuma Striborova. Kao inspiracija za navedenu bajku svakako su joj poslužili tekstovi ruskog folklorista i književnog povjesničara Aleksandra Afanasjeva o kojemu više možete pročitati i na našoj stranici: https://www.ivaninakucabajke.hr/hr/novosti/2021/prijedlog-za-citanje-ruske-narodne-bajke/. Međutim, u ovomjesečnome tekstu više nas zanima jedan konkretniji događaj iz Ivaninoga života. Isti se zbio kada je Ivana, sjedeći sama u dnevnom boravku obiteljske kuće u Brodu, iz kamina začula neobičan zvuk koji ju je podsjetio na kucanje. Otvorila je vrata kamina, a iz njega su izletjele iskrice koje su je podsjetile na Domaće, duhove tj. mala kućna bića iz slavenske mitologije koja čuvaju ognjište i dom.
S istom bajkom možemo povezati i još jedan događaj iz Ivanina života koji se dogodio nakon što je ista već objavljena. Naime, Ivana se jedno vrijeme (barem 14 dana) brinula o svračiću kojega je nazvala Mato. Ocu je u pismu pisala o svračićevoj mudrosti i inteligenciji. Svračić bi, nakon što bi čuo dozivanje svoga imena, dolazio jesti k Ivani, a povremeno je i spavao kod nje. Čak su i njegovi roditelji znali koje mu je ime jer, kako Ivana navodi, kriješte čim se stane zvati 'Mato' jer znadu da će on onda saći i ostaviti ih.
Kao što vidite, čak i male, naizgled beznačajne životne situacije, mogu ostaviti dubok trag i poslužiti za nastanak nečeg što će se pamtiti. Zato dobro otvorite oči, osluškujte svijet i uključite maštu. Tko zna, možda se inspiracija za veliko književno djelo nalazi baš u vašem vrtu ili dnevnom boravku!
izvor: Dubravka zima, Praksa svijeta