Iako su Ogulin i Slavonski Brod, s razlogom, gradovi s kojima Ivanu najviše povezujemo, valja imati na umu kako su na nju utjecale i prirodne ljepote nekih drugih mjesta. Obitelj Lendvay, točnije Ivanini pradjed i prabaka po majčinoj strani, posjedovala je vinogradski posjed na Hališću kod Varaždina. Njega je naposljetku naslijedila Ivanina majka Henrietta. Mažuranići su sve do 1891. godine, kada je Ivanina majka isti prodala, ljetovali upravo tamo. Zapisi o obiteljskim druženjima na Hališću vidljivi su u Ivaninoj Autobiografiji, ali i u memoarskom zapisu Ivanine sestre Alke. Treba znati kako Mažuranići kao obitelj tamo nisu bili usamljeni, već su se družili s poznanicima i prijateljima koji su bili vlasnici susjednih posjeda. Zanimljivo je napomenuti kako su Mažuranići do Hališća putovali na dva načina – vlakom i kolima koja su vukli konji. Dakako, vlak je bio namijenjen za prijevoz starijih članova obitelji, a kola su služila za prijevoz djece i potrepština za kućanstvo. Iako je višednevno putovanje bilo naporno, ono je predstavljalo avanturu i svakako je ostalo kao jedna od najdražih uspomena na adolescentska Ivanina ljetovanja: (…) ipak je jedino ono vrijeme što sam ga provađala na ljetovanju (…) na baštini moje majke ostavilo trajnu uspomenu u meni. Ono tako reći spaja za mene sve ono što mladošću nazivam. Razlog tome leži u slobodi kretanja i uživanja u prirodi s kojima se gradska sredina ne može usporediti.
Premda je Ivanin suprug Vatroslav primarno obavljao javne poslove, istovremeno je bio vlasnik gospodarskoga posjeda. Useljenjem u suprugovu kuću, Ivana je, naravno, dijelom preuzela i upravljanje obiteljskim gospodarstvom. Poslovi na gospodarstvu bili su povezani s uzgojem stoke, proizvodnjom mlijeka i mljekarskih proizvoda, a valja spomenuti voćnjak (trešnje, jagode, jabuke, kruške, šljive), brigu oko povrća (krumpir, grah, kukuruz), oranice sa žitaricama te vinograd. Čini se kako je vinograd ono što je Ivanu pratilo još od onih ljetnih boravaka u Hališću. No za razliku od adolescentske dokolice kraj Varaždina, ovdje je vinograd zahtijevao veći Ivanin angažman oko očuvanja, berbe i skladištenja uroda te proizvodnje i daljnje prodaje. Taj se angažman, naravno, još više povećao nakon Vatroslavove smrti.
Ipak, vinograd je, uz rad, kao i u ranijim godinama Ivaninog života pružao i priliku za odmor. U početnim godinama braka, u vinograd Brlićevac redovno su navraćali članovi obitelji Mažuranić, ali i neki obiteljski prijatelji, posebno obitelj Prebeg. Odmor je obuhvaćao zanimljive aktivnosti poput kuglanja, igranja tenisa, sviranja glasovira, kartanja, astronomije.... Ljetna druženja u vinogradu nastavit će se sve do zadnjih godina Ivaninog života. Ona je gotovo do kraja života vinogradski prostor doživljavala pozitivno, kao emocionalno i kreativno stimulativan. To se ipak mijenja u ljeto 1938. godine, nekoliko tjedana prije smrti, čemu je uzrok višetjedna izolacija u vinogradu Brlićevac koju je doživjela kao ugrožavajuću.
Izvor: Dubravka Zima, Praksa svijeta