Iako nam je svima najpoznatija po svome književnom radu, Ivana je, kao osoba, bila vrlo širokih interesa. U ovom ćemo se tekstu osvrnuti samo na neke od njih.
U vrijeme Ivanine adolescencije, veliku je društvenu ulogu, između ostaloga, imao i ples. Društveni građanski plesovi u 19. su se stoljeću u Zagrebu odvijali na nekoliko lokacija na kojima su postojale plesne dvorane. Od plesova najpopularniji su bili valcer, slavenska polka, galop, mazurka, cotillon, poloneza i kadrila koju je Ivana rado plesala kao djevojka, ali i u kasnijim godinama. Ivana je već kao 14-godišnjakinja pohađala zagrebačku plesnu školu Pietra Coronellija, baletnog umjetnika, koreografa i plesnog pedagoga. Rado je sudjelovala i na privatnim plesovima, a ples joj je ostao omiljena zabava i u godinama koje je provela u Brodu.
Sama je Ivana u Autobiografiji navela ljubav prema „tjelesnom gibanju” koja je bila vidljiva već od djetinjstva. Tjelesna aktivnost koja je u Ivaninom životu najvažnija svakako je vožnja bicikla. Ivana se s biciklom prvi put susrela u ljeto 1898. godine u Đakovu kod prijateljice Zdenke Prebeg. Prvi pokušaj vožnje za nju novog prijevoznog sredstva bio je uspješan te joj je, vidjevši koliko ju vožnja usrećuje, u rujnu iste godine, suprug Vatroslav kupio bicikl. Oduševljena se Ivana poklonom pohvalila u pismu majci Henrietti: (…) efekt je i onako silan jer je taj bicikl sbilja nješto finoga. Bila sam malo izašla iz tempa nu za nekoliko časaka bilo je opet sve u redu. Vremenom je usavršila vještinu vožnje što dokazuju njezine riječi iz pisma majci iz 1900. godine kojima navodi da biciklira kakti striela.
U ovom smo se tekstu pozabavili dvjema aktivnostima kojima se Ivana voljela baviti u slobodno vrijeme. Ipak, treba imati na umu da one čine samo mali dio Ivaninih neknjiževnih ljubavi. Na kraju valja istaknuti njezino zanimanje za glazbu (svirala je glasovir) i astronomiju te česte odlaske u kazalište. Od tjelesnih se aktivnosti, uz već spomenutu vožnju bicikla, povremeno bavila plivanjem, lovom koji je povremeno prakticirala i mačevanjem, veslanjem, jahanjem, a voljela je i duge šetnje.
Očito je kako je Ivana svojim hobijima uspjela zadovoljiti dvije vrste vlastitih potreba – intelektualnu i tjelesnu. Sve ovo nam dokazuje tvrdnju izrečenu u prvoj rečenici teksta. Iako nam je zasigurno najpoznatija kao književnica, trebamo biti svjesni da je privatno bila mnogo više od toga.
izvor: Dubravka Zima, Praksa svijeta