Da varijante pojedine priče nose specifična povijesna, društvena, kulturna, čak i geografska obilježja određene pripovjedačke sredine, možemo primijetiti po jednoj od najraširenijih i najpopularnijih bajki na svijetu.
Pepeljuga je bajka zabilježena u više stotina varijanata iz svih krajeva svijeta. Iako osnovu priče čini sukob maćehe i junakinje, većina detalja razlikuje se od varijante do varijante: Pepeljugi osim dobrih vila pomažu golubovi, drveće, ribe i rakovi, a osim na balu, junakinja svoga kraljevića upoznaje i u crkvi, na utrkama i sl. Čak ni izgubljena cipelica nije uvijek staklena ili zlatna, nego može biti i od krzna ili kože!
Top deset inačica bajke Pepeljuga:
1. O tri sestre, prema Boženi Němcovoj (Češka)
Češka spisateljica Božena Němcová u svoj je ciklus Narodnih priča i predaja (1845.–1847.) uključila dvije varijante Pepeljuge: O Pepeljugi i O tri sestre. Najmlađa od triju sestara u potonjoj bajci ne zove se Pepeljuga, već Anuška. Na putu do kraljevskoga prijestolja Anuški pomaže jedna dobroćudna žaba i tri čarobna oraha koja kriju raskošnu odjeću.
Ova bajka poslužila je kao predložak za uspješan igrani film Tri lješnjaka za Pepeljugu (režija: Václav Vorlíček, 1973.) koji se svake godine u vrijeme Božića emitira u brojnim europskim zemljama.
2. Pepeljuga ili priča o staklenoj cipelici Charlesa Perrault (Francuska)
Perraultova varijanta Pepeljuge, objavljena u zbirci Priče iz prošlih vremena (1697.), vjerojatno je najpoznatija. Upravo elemente iz ove inačice – dobru vilu, bundevu koja se pretvara u kočiju, upozorenje da se na balu smije ostati samo do ponoći – najčešće vezujemo uz lik Pepeljuge. Tekst je poslužio i kao podloga za animiranu uspješnicu studija Walt Disney iz 1950. godine.
S obzirom na sličnosti između francuskih riječi verre (staklo) i vair (krzno), svojedobno se razvila teorija da Pepeljugina cipelica nije bila staklena, nego krznena.
3. Mačka Pepeljuga Giambattiste Basilea (Italija)
Čini se kako junakinja ove priče djelomično pridonosi vlastitoj nesreći: Zezolla (kako je Basile nazvao svoju Pepeljugu) nagovara svog oca da se oženi šveljom koja joj je obećala biti dobrom i brižnom pomajkom. No nedugo nakon svadbe švelja otkriva svoje pravo lice pa u kuću dovodi svojih šest kćeri, a sirotu Zezollu pogrdno naziva Mačka Pepeljuga, tjera ju da spava kraj ognjišta i da se odijeva u dronjke.
Mačka Pepeljuga objavljena je u Basileovoj zbirci Pentamerone (1634.–1636.) i predstavlja prvu europsku tiskanu inačicu priče o Pepeljugi.
4. Kari Drvenhalja prema Peteru Christenu Asbjørnsenu i Jørgenu Moeu (Norveška)
Nakon što car ode u rat, njegova je kći prepuštena na milost i nemilost zloj maćehi. No čudesni vol bijelonja pomaže joj da pobjegne u drugo kraljevstvo. Djevojka odijeva drvenu haljinu, proziva se Kari Drvenhalja i postaje sluškinja u kraljevskoj kuhinji.
Ova je bajka objavljena u Norveškim narodnim bajkama i pričama (1841.–1844.)koje su priredili Peter Christen Asbjørnsen i Jørgen Moe.
5. Pepeljuga Jacoba i Wilhema Grimma (Njemačka)
Umjesto dobre vile, Pepeljugi braće Grimm pomažu pokojna majka, jedno neobično drvo i mnoštvo golubova. Ova varijanta Pepeljuge sadrži i prizore nasilja: polusestre si odsijecaju dijelove stopala kako bi mogle obuti cipelicu, a na kraju bajke kažnjava ih se za njihova zlodjela i mržnju tako da im golubovi iskljucaju oči. Ovi nasilni elementi često se izostavljaju u novijim dječjim izdanjima priče.
Ova inačica Pepeljuge prvi je put objavljena 1812. godine u prvom svesku prvog izdanja Dječjih i kućnih bajki braće Grimm.
6. Pepeljuga prema Vuku Stefanoviću Karadžiću (Srbija)
Nakon što se njena majka pretvori u kravu, junakinja Mara prisiljena je raditi najteže poslove. No čudesna krava nastavlja joj pomagati u svemu što radi, čak i nakon smrti. Na majčinom grobu Mara pronalazi raskošne haljine koje odijeva pri odlasku u crkvu gdje upoznaje kraljevića.
Ovu inačicu Pepeljuge objavio je prema sjećanjima iz djetinjstva 1853. srpski jezikoslovac i folklorist Vuk Stefanović Karadžić u svojim Srpskim narodnim pripovijetkama. Wilhelm Grimm ju spominje u bilješkama uz Dječje i kućne bajke, a zabilježio ju je i Jacob Grimm.
7. Šibljohalja prema Georgeu Dougladu (Škotska)
U škotskoj inačici priče o Pepeljugi koju je zabilježio George Douglad, junakinji pomaže čudesno riđe tele. Kada roditelji, koji ne podnose djevojku, doznaju za to, odluče ubiti životinju. Tele i junakinja stoga bježe od kuće u drugo kraljevstvo i pronalaze namještenje u dvorskoj kuhinji.
Krave, volovi, ovce i druge domaće životinje česti su pomagači u pričama o Pepeljugi. No za razliku od Šibljohaljinoga riđega teleta, nerijetko postaju žrtvama maćehine zlobe. Ipak, mnogi od njih nastavljaju pomagati junakinji i onkraj groba.
8. Pepeljuga – pripovijedao Milorad Primorac, snimila Maja Bošković-Stulli (Hrvatska)
U ovoj varijanti priče o Pepeljugi ne doznajemo ime glavne junakinje, djevojčice koja se uz pomoć vile udaje za carevoga sina. Također, na mjestu maćehe nalazi se majka koja ne trpi vlastito dijete, a umjesto staklene cipelice spominje se zlatna papuča.
Ovu je bajku 1964. godine u Metkoviću magnetofonski snimila hrvatska folkloristica Maja Bošković-Stulli. Bajku joj je pripovijedao Milorad Primorac koji je u vrijeme snimanja pohađao osmi razred osnovne škole. Snimka je pohranjena u Dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.
9. Pepeljuga – pripovijedala Mare Karač, snimila Maja Bošković-Stulli (Hrvatska)
Ova inačica Pepeljuge vrlo je slična bajci braće Grimm. Junakinji pomažu čudesna ptica i grm ružmarina posađen na majčinom grobu. Završetak se ipak razlikuje od Grimmove inačice, budući da junakinjine polusestre nisu kažnjene za svoja zlodjela.
Bajku je 1964. u Ponikvama (Pelješac) magnetofonski snimila hrvatska folkloristica Maja Bošković-Stulli, prema kazivanju Mare Karač. Mare Karač, rođena 1917. godine, često je pripovijedala priče bratovoj djeci. Snimka je pohranjena u Dokumentaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.
10. Činderlina Jakše Zlodre (Hrvatska)
Junakinja ove urnebesne dubrovačke inačice priče o Pepeljugi, koju potpisuje dramaturg i kazališni redatelj Jakša Zlodre, mora podnositi svakodnevno zanovijetanje i prohtjeve svoje ohole maćehe i njenih kćeri Žuži i Ruži. Srećom, u pomoć joj priskače njeno svjetločanstvo vila, pa Činderlina ipak odlazi na bal i tamo upoznaje kraljevića koji se često pravi važan pred svojim savjetnicima i dvorskim ludama, no zapravo najviše voli svirati i pjevati!