Znamo da je prošlo vrijeme bilo vrlo izazovno za žene, pogotovo da budu književnice. Međutim postoje mnoge žene koje su uspjele nadvladati navike društva u kojem su živjele i stvorile ili skupile brojne bajke koje i dandanas oplemenjuju naša srca i vode nas u svijet mašte.
U ožujku slavimo Dan žena, stoga smo, sasvim logično, ovaj mjesec projektom Top deset posvetili ženama spisateljicama i skupljačicama bajki.
1. Ivana Brlić-Mažuranić
Ivana Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu. S godinom dana s roditeljima seli iz Ogulina, ali Ivana se nakon rođenja prvi put vraća u Ogulin 1880. godine i već tada planina Klek na nju ostavlja snažan utisak. Drugi se put u svoje rodno mjesto vraća 1886. godine pa, inspirirana njime, kao dvanaestogodišnja djevojčica napiše svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine.
Već kao mlada djevojka Ivana Mažuranić osjeća snažnu želju za književnim stvaranjem, o čemu svjedoči u Autobiografiji koju je napisala 1916. na molbu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Mladenački dnevnik Ivane Mažuranić također svjedoči o njezinom ranom književnom pozivu. To je mladenačko stvaranje obilježeno uvjerenjem da djevojka ne smije razmišljati ni o kakvim drugim poslovima osim onih za koje je bila podučavana da su „ženski“, pa stoga svoje književne pokušaje piše potajice i s osjećajem krivnje. Njezin djevojački dnevnik, koji počinje pisati s četrnaest godina, dragocjen je izvor podataka o razdoblju adolescencije. Osim događaja iz društvenoga života i razmišljanja o sebi i svijetu oko sebe, Ivana u dnevnik bilježi i vlastite literarne pokušaje, spominje bilježnicu punu pjesama koje je napisala i s kojima je bila kako-tako zadovoljna, no koju je izgubila.
Iako se u ženske dužnosti ne uklapa i pisanje, nego briga za supruga, djecu i dom, u vrijeme kada su Ivanina djeca iskazala želju za čitanjem i slušanjem priča, Ivana je pronašla točku gdje se njezina želja za pisanjem izmiruje sa shvaćanjima ženskih dužnosti, i tako je počela pisati. Objavljivanjem knjige Valjani i nevaljani (1902.) započinje i razvoj njezinoga književnog stvaralaštva. Ipak, Ivana ostaje najpoznatija po dvama djelima: dječjem romanu Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) i zbirci bajki Priče iz davnine (1916.) koje su do danas preveden na niz svjetskih jezika.
Ivana je 1937. godine primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti (skrać. JAZU; danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) kao prva žena koja je ušla u to muško društvo. Ipak, nije primljena u redovno članstvo, već kao dopisna članica. Početkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća Ivana doživljava veliko priznanje svojega književnog rada – 1931. predložena je kao kandidatkinja za Nobelovu nagradu za književnost.
Ivanina djela i dandanas raspiruju maštu i ostavljaju dubok utisak svim naraštajima.
2. Božena Nemcova
Božena Němcová (1820. – 1862.) glasovita je češka spisateljica i jedna od vodećih figura češkoga nacionalnog preporoda. Među prvima se bavila zapisivanjem i obradom čeških i slovačkih usmenih priča.
Rođena u Beču kao Barbora Panklová, Němcová velik dio djetinjstva provodi s bakom na selu u sjeveroistočnoj Češkoj: ta su iskustva vjerojatno poslužila kao nadahnuće za njezin najpoznatiji roman Bakica (1855.).
Priče je prikupljala na putovanjima i pronalazila u arhivima – kasnije će ih objaviti u zbirkama Narodne priče i predaje (1845. – 1848., 7 svezaka) i Slovačke bajke i predaje (1857. – 1858.), koje se često uspoređuju s Dječjim i kućnim bajkama braće Grimm.
Lik Božene Nĕmcove nalazi se na novčanici od 500 čeških kruna.
3. Jeanne-Marie LePrince de Beaumont
Jeanne-Marie Leprince de Beaumont (1711. – 1780.) među prvima u Francuskoj piše bajke izričito namijenjene mlađoj čitateljskoj publici. Potpisuje preko sedamdeset djela (anegdote, priče, eseje, bajke) koja su većinom poučnoga karaktera. Ipak, najpoznatija je po bajci Ljepotica i zvijer (1756.), nastaloj na temelju ranijega teksta Gabrielle-Suzanne de Villeneuve (1740.).
4. Marie-Catherine Le Jumel de Barneville D'Aulnoy
Marie-Catherine Le Jumel de Barneville d'Aulnoy (1650./51. – 1705.) autorica je romana Priča o Hipolitu, grofu od Duglasa (1690.) koji u sebi sadrži prvu tiskanu bajku na francuskom jeziku. U kasnijim izdanjima i antologijama bajci je dodan naziv Otok sreće.
Madame d'Aulnoy prva je upotrijebila pojam conte de fées (doslovno: priča o vilama) kao naziv za bajku i to u naslovu svoje zbirke od petnaest bajki (1697. – 1698.).
5. Laura Gonzenbach
Laura Gonzenbach rođena je u Messini 1842. godine, iako njeno prezime jasno ukazuje na sjevernoeuropsko podrijetlo. Njezin otac, Peter, poduzetni bankar i trgovac, kao i pažljivi pedagog, došao je s njemačkog govornog područja Švicarske, odakle je otišao prije četrdeset godina kako bi obnašao prestižnu dužnost konzula Švicarske Konfederacije u Messini.
Godine 1870. Laura je postala jedna od predvodnica antropoloških istraživanja u svijetu. Nakon neizražajnih lingvističkih i povijesnih istraživanja između različitih klasa otoka (od seljaka do radnika), Sicilijanske popularne priče ugledale su svjetlo u Leipzigu. To je monumentalno djelo po veličini i važnosti, a zbog njega Laura je junakinja koja je spasila sicilijanske bajke.
6. Cecilia Bohl de Faber
Španjolska književnica rođena u Švicarskoj, Cecilia Böhl de Faber, pišući pod pseudonimom Fernán Caballero, branila je tradicionalne španjolske vrijednosti katoličanstva, monarhije i ruralnog života protiv struja liberalizma 19. stoljeća.
Novelistica, autorica kratkih priča i folkloristica, 1859. godine objavila je zbirku Popularnih andaluzijskih priča i pjesama i 1877. Priče o čaranju kroz koje po načinu pisanja uočavamo sličnosti s europskom tradicijom i u kojim zbirkama pronalazi sličnosti s europskih skupljačima bajki: Charlesom Perraultom, braćom Grimm, Straparolom.
7. Helena Nyblom
Helena Nyblom (7. prosinca 1843. – 9. listopada 1926.) bila je dansko-švedska autorica priča za djecu. Možda je najviše zapamćena po Labudovom odijelu.
Prve bajke objavila je 1897. godine s 54 godine. Ukupno je napisala više od 80 bajki u kojima je pomiješala švedski folklor, drevne mitove i romantične motive. Mnoge njezine priče sadrže jasne feminističke poruke. Osim objavljivanja vlastitih zbirki, također je doprinijela godišnjem izdanju švedskog folklora i bajki Među gnomima i trolovima, gdje je mnoge njezine priče ilustrirao John Bauer.
8. Angela Carter
Angela Olive Pearce (bivša Carter, rođena Stalker; 7. svibnja 1940. – 16. veljače 1992.), koja je objavljivala pod imenom Angela Carter, bila je engleska spisateljica, spisateljica kratkih priča, pjesnikinja i novinarka, poznata po svom feminističkom, magičnom realizmu.
U svom velikom književnom opusu poznata je i po dječjim naslovima: Magareći princ (1970.), Gospođica Z, mračna mlada dama (1970.), Komične i znatiželjne mačke (1979.), Moonshadow (1982.) i Morska mačka i kralj zmajeva (2000.).
9. Christina Georgina Rossetti
Christina Georgina Rossetti (1830. – 1894.), jedna je od najvažnijih engleskih pjesnikinja. Isticala se u djelima fantastike, pjesmama za djecu i religioznom pjesništvom.
Godine 1862. Christina je objavila Goblin Market and Other Poems, a 1866. The Prince’s Progress and Other Poems, obje s naslovnicom i ukrasima njezinog brata Dantea Gabriela. Ove dvije zbirke, koje sadrže većinu njezinih najboljih djela, uvrstile su je među pjesnike svog vremena. Priče u njezinu prvom proznom djelu, Commonplace and Other Short Stories (1870.), nisu od velike zasluge, ali Sing-Song: a Nursery Rhyme Book (1872.; proširena 1893.), s ilustracijama Arthura Hughesa, zauzima visoko mjesto među dječje knjige 19. stoljeća.
10. Maja Bošković-Stulli
Maja Bošković-Stulli (Osijek, 1922. – Zagreb, 2012.) većinu radnoga vijeka provodi na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Bila je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te niza međunarodnih folklorističkih udruga (jedna je od osnivačica Međunarodne udruge za istraživanje pripovijedanja, ISFNR).
Dobitnica je mnogih međunarodnih priznanja i jedna od suradnica na projektu Enciklopedija bajki (Enzyklopädie des Märchens). Objavila je velik broj znanstvenih radova i desetak autorskih knjiga (Narodna predaja o vladarevoj tajni, 1967.; Usmena književnost kao umjetnost riječi, 1975.; Usmena književnost, 1978.; Pjesme, priče, fantastika, 1991.) te priredila nekoliko zbirki usmenih priča i pjesama (Istarske narodne priče, 1959.; Drvo nasred svijeta, 1961.; Narodne pripovijetke, 1963.).