Vile su onostrani likovi, mitološke djevojke neobične ljepote, obdarene čarobnim moćima.

Mitovi o vilama dio su narodnih vjerovanja mnogih europskih naroda. U mitologiji se opisuju kao vječno mlade djevojke s bujnom raspletenom zlatnožutom, rijetko crnom kosom, odjevene u prozračne duge bijele, rjeđe plave haljine, milozvučnoga glasa, vitke i hitre i mnogima su oličenje ljepote. Prema predajama žive u oblacima, na planinama, u šumama, poljima, pećinama, bunarima, potocima, rijekama, jezerima, morima.
Što nam je jedna vila upisala u leksikon, pročitajte u nastavku!

Ivana Brlić Mažuranić u svojim je bajkama više puta iskoristila lik vile i to kao iznimno pozitivnog ili iznimno negativnog lika.

Prva i najpoznatija vila u Ivaninim bajkama je, naravno, vila Kosjenka u bajci Regoč.

Kosjenka je mala vila, prelijepa i dugokosa, koja se prvi puta spušta s neba na zemlju da se poigra s konjima po vilinskom običaju. Ima vilinsku koprenu bez koje ne može poletjeti natrag u oblake, te vrećicu s biserjem od kojega može nastati štogod poželi. Kosjenka je mila, ali nepromišljena i zaigrana, te svo biserje potroši na igru i zabavu. Naposljetku razdere i svoju vilinsku koprenu kako bi zaštitila čobanice i čobančiće kad im zaprijeti voda Zlovoda.

Sljedeće vile koje želimo predstaviti su Vile Zatočnice u Ivaninoj bajci Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica.

Vile Zatočnice, njih sedam, žive na Kitež planini i dvore Zmaja Ognjenoga. Zovu se Zatočnice jer su se zavjerile da će se osvetiti ljudskom rodu, koji je, uz pomoć razuma i svetoga krsta, protjerao sve zmajeve, vile, vještice i hudobe. Od svih zloba samo ih još ima sedam Zatočnica i Zmaj Ognjeni na Kitež planini. Vile pokušavaju uništiti Jaglenca i dobiti zlatni pojas od Rutvice, ali ne uspijevaju. Jedna od vila otkriva Relji kako se može proći kroz planinu, te Rutvica, Jaglenac i Relja poslušaju vilu i kreću kroz planinu noseći svijeću i kandilo. Dim od svijeće i sveti miris iz kandila ubijaju sve vile Zatočnice i na taj se način zemlja posve oslobađa zala i hudoba.

Treća vila koju je Ivana opisala je Zora-djevojka u bajci Ribar Palunko i njegova žena.

Zora-djevojka je blijeda i jasna kao kraljevna i ima moć ispunjavati želje. Dvaput ispuni želju Palunku za nagradu što on tri dana nije lovio ribe.  Morske djevice igraju pustopašne igre oko mlinskoga kola u moru i pomažu Palunku da dođe do dvorova Morskoga Kralja. Vile pomorkinje dvore Morskoga Kralja.

Ogulinski kraj poznat je po brojnim pričama, legendama i mitovima. Koje to vežu vile uz Ogulin, pročitajte u nastavku:

Prva na redu je legenda o vilinskoj vodi s izvora Cesarovac.

Vilinska voda u središtu grada Ogulina

Izvor: Mrežna stranica Turističke zajednice grada Ogulina, www.tz-grada-ogulina.hr (točnije Priče iz Ogulina)

Ispod Kleka teče jedan izvor koji čuvaju vile i vilenjaci i ta je voda čudesna. Ona dolazi do vrela Cesarovac u samome središtu grada Ogulina, a uz tu je vilinsku vodu vezano jedno vjerovanje. Ukoliko djevojka popije vode s izvora, ostat će zauvijek mlada, a ukoliko momak popije vode s izvora, vilinske vode, jednoga će se dana oženiti Ogulinkom.

Na vama je da popijete vilinske vode i uvjerite se je li predaja istinita.

Drugu priču o vilama i ogulinskom kraju ispričala nam je gospođa Terezija Domitrović.

Vile uvode ljude u svoj svijet

Prema priči Terezije Domitrović (snimljeno 19. studenoga 2012. godine u Ogulinu)

Vile vole biti tajnovite, ali vole i blizinu vode. Prije mnogo, mnogo, mnogo godina vile su se okupljale uz mlinove na jezeru Bukovnik. Na sebi su nosile prekrasne bijele haljine i prale svoju bujnu, dugu kosu u vodi. Jednoga su dana seljani priredili zabavu uz jezero Bukovnik i toliko su glasno svirali i žustro plesali da su dozvali i Bukovničke vile. Okupile su se oko jednoga od svirača i odvele ga sa sobom u šumu. Nakon tri dana svirač se vratio kući i sve što je rekao bilo je da je vidio mnoštvo prekrasnih vila.

Mi vjerujemo u ovu priču, a vi?

Kako su se vile zabavljale plesajući oko zdenca pročitajte u trećoj priči iz Ogulina!

Raskošan ples vila oko zdenca

Prema priči Anke Sabljak (snimljeno 19. studenoga 2012. godine u Ogulinu)

Bijaše to jako, jako, jako davno, toliko davno da se već skoro i zaboravilo. U gradu podno planine Klek, točnije u Dujmićima, bio je jedan zdenac. Svakodnevno su lokalne žene iz njega uzimale svježu, pitku vodu. Ali navečer su se oko njega znale odigravati i čudnovate pojave. Često su ga posjećivale vile, lijepe dugokose djevojke u bijelomu, koje su samo plesale oko njega. Htjele su se prikazati ženama koje su išle po vodu u taj zdenac. Nisu ih htjele prestrašiti, nego samo pokazati svoj divan, raskošan i nježan ples.

Tko zna, možda i nama koji put zaplešu, možda se i nama koji put prikažu.

Pratite nas i u ožujku jer počinje nova nagradna pitalica!