Divovi su u bajkama golema bića koja ponekad jedu ljude.
U pravilu su pohlepni i priglupi, tako da ih junaci i junakinje lako nadmudruju i uzimaju njihovo blago. Ako vas uhvate, sjetite se da nisu osobito pametni pa im zadajte zagonetku. Ako u zoru još budu mozgali, sunčeve će ih zrake pretvoriti u kamen. U nekim bajkama divovi ne samo da nisu zli, nego i pomažu junacima i junakinjama – često tako da ih nose na svome ramenu ili u džepu. U bajkama često umjesto divova nalazimo trolove, koji su divovima nalik i po veličini i po inteligenciji (odnosno nedostatku iste).
Zanimljivo, bili smo u posjeti jednom divu kojeg smo probudili i koji je malo prigovarao, ali je ipak ispunio naš leksikon!
DIVOVI U IVANINIM BAJKAMA
Lik diva možemo sresti i u bajkama Ivane Brlić-Mažuranić. Prvi i najpoznatiji je, svakako, div Regoč!
Div Regoč živi u Legenu, ogromnom gradu, u kojem čitavog života broji kamenje. Velik je, ali „neuputan“, dakle nerazuman. Kreće na put s malom vilom Kosjenkom. Nakon što seljani provale nasip vode Zlovode, Regoč se bori sa Zlovodom i naposljetku je uspijeva ukrotiti, ali tek uz pomoć savjeta maloga Lilje. Premda je ogroman, Regoč se prepadne izbrazdanih staračkih lica šukunbake i šukundjeda, jedinih preživjelih odraslih nakon potopa, te bježi i vraća se u Legen grad.
Drugi divovi iz Ivaninih bajki spominju se u Priči o Zorku Bistrozorkom i o sreći.
Tri diva, Valigora, Mokronog i Zorko Bistrozorki žive u nekom klancu. Glavna im je preokupacija igra i natjecanje, pri čemu je Valigorin prostor planina, Mokronogov more i vode, a Zorkov Bistrozorkov ravna zemlja. Divovi su obilježeni svojom veličinom i vremenskim odnosima (nakon što ne uspiju u svojim zadacima, čekaju da se osile „tri male godinice: trista puta po trista godina“), ali i neuputnošću (kao i kod Regoča). Nakon što Zorko Bistrozorki u potrazi za srećom odustaje od natjecanja, Valigora i Mokronog proždiru jedan drugoga.
DIVOVI I OGULINSKI KRAJ
Za kraj želimo zaokružiti cijelu priču o divovima, a kako najbolje nego ispričati priče/predaje/legende koje divove vežu uz bajkoviti ogulinski kraj! Prva na redu je legenda o svima poznatom divu Kleku!
Predaja o nastanku planine Klek
Davno, davno, davno na zemlji su živjeli bogovi i divovi. Bogovi su svu hranu i piće zadržavali samo za sebe što se divovima nije svidjelo te su im se suprotstavili. Div Klek zaratio je protiv boga Volosa, boga zemlje, voda i podzemlja, koji je imao tu moć da čarobnim mačem skameni sve što poželi. Na mjestu gdje se danas nalazi planina Klek, njih su dvojica ratovali, div Klek se spotaknuo, pao i u tome ga je trenutku Volos čarobnim mačem skamenio. Prije nego je skamenjen, div Klek mu se zakleo da će se jednoga dana probuditi i osvetiti se. Slučajno ili ne, u podnožju Kleka teče rijeka, koju su i naši stari zvali rijeka Dobra i za koju su vjerovali da teče iz Klekovih vena. Za olujnih noći na vrhu Kleka točno u ponoć skupljaju se vještice, vješci, vile i vilenjaci iz cijeloga svijeta i svojim urlikom i plesom pokušavaju probuditi diva iz stoljetnoga sna.
Tko zna, možda jednoga dana i uspiju?
Izvor: Priče iz Ogulina prema web stranici Turističke zajednice grada Ogulina, www.tz-grada-ogulina.hr
Još jedna predaja o nastanku planine Klek
Narod uvijek nalazi rješenja za sve, tako je našao i divno rješenje kako je nastala jedna takva čudesna planina kao što je Klek. Nastala je tako što je još u davna vremena bog Perun imao lijepu ženu, a jedan od malo nižih bogova bio je Klek koji je pomalo oko te žene išao i udvarao joj se. Kada je to saznao, Perun ga je počeo juriti, Klek je bježao, trčao i sustao, pa ga je tada Perun pogodio vatrenom strijelom u nogu. Klek je pao, potekla mu je krv i ta krv postaje Klečki potok. A on se tu okamenio i još danas takav leži.
Izvor: Priče iz Ogulina prema priči Miljenka Pavešića (snimljeno 8. siječnja 2013. godine u Ogulinu)
Pratite nas i u svibnju jer počinje nova nagradna pitalica!